Nacionalni park Kornati

Nacionalni park Kornati nalazi se u središnjoj Dalmaciji južno od Zadra, a u blizini otoka Žirja, Dugog otoka i Pašmana. Izuzetna ljepota krajolika, velika obalna razvedenost i bogata morska flora i fauna razlog je da 89 kornatskih otoka, otočića i hridi bude 1980. godine proglašeno nacionalnim parkom. Ova jedinstvena otočna skupina u Sredozemlju zauzima površinu od oko 220 km2 s preko 230 km obalne crte, a morski ekosustav zauzima 3/4 ukupne površine.

Estetska vrijednost područja Nacionalnog parka Kornati se prvenstveno odnosi na nezaboravne poglede s nekog od brojnih kornatskih vidikovaca. Veliki broj malih kornatskih otočića razasutih po intenzivnoj modrini Jadranskog mora samo je jedna od mnogih prirodnih ljepota ovoga područja.

Boja kopna se mijenja ovisno o godišnjem dobu: zelena i ljubičasta u proljeće, žuta u ljeto, zelena i žuta u jesen, bijela i siva zimi. Kornate često opisuju kao "labirint kopna u moru i mora u kopnu".

George Bernard Shaw je svojedobno napisao: "On the last day of the Creation, God desired to crown His work and thus created Kornati Islands out of tears, stars and breath!"

Geomorfološke osobitosti područja Nacionalnog parka Kornati ogledaju se prije svega u izrazito razvedenoj obalnoj crti. U Nacionalnom parku "Kornati" na duljini od 35 km i širini oko 5 km rasteglo se čak 238 km obalne crte. S ovakvom obalnom crtom, Kornati se svrstavaju u najgušću i najrazvedeniju otočnu skupinu Sredozemnog mora.

Impresivne "krune" ili "stene" (strmci ili litice na vanjskom otočnom nizu) kao jedan od najmarkantnijih fenomena parka, produkt su kretanja Afričke tektonske ploče i njene subdukcije (podvlačenja) pod Euroazijsku tektonsku ploču. U svjetlu tektonike ploča, ovi strmci predstavljaju paraklazu reversnog rasjeda regionalnog značaja, koji se pruža od Istarskog poluotoka (sjeverni Jadran) do srednjedalmatinskih otoka (srednji Jadran). Paraklaza je neprekinuta duž cijelog područja Nacionalnog parka "Kornati" (pruža se i nad morem i pod morem).

Podmorje u sebi krije brojne krške oblike (spilje, jame, ponore, doline, ponikve i drugo), koji su nastali u potpuno kopnenim uvjetima tijekom geološke prošlosti, a koje je u posljednjih desetak tisuća godina prekrilo more "skokom" od preko 120 metara (holocenska transgresija). Danas, u tim nekada kopnenim staništima, žive najrazličitiji morski organizmi.

Čovjek u Kornatskom arhipelagu živi vec više tisuća godina, a ravnoteža koja je uspostavljena na samom početku, održala se u gotovo neizmijenjenom obliku do danas. Kornatski arhipelag je kroz povijest uvijek funkcionirao kao više ili manje samoodrživa cjelina, kako za prirodu tako i za čovjeka. Ekstenzivno ovčarstvo i tradicionalna poljoprivreda (uglavnom maslinarstvo i vinogradarstvo) nisu značajnije poremetili prostor i postojeće prirodne procese.

Vlada Republike Hrvatske je osnovala Javnu ustanovu "Nacionalni park Kornati" sa sjedištem u Murteru, čija je zadaća zaštita, očuvanje, održavanje i promicanje ovog zaštićenog područja.

Klima. Prema Koeppenovoj podjeli, područje ima klimu masline (Cs'a): umjereno topla kišna klima sa suhim i vrućim ljetom i najviše oborina-kiše u jesen. Zbog oskudne kopnene vegetacije, rosa je obično obilna i donekle nadomješta kišu. Temperatura zraka koleba od prosječnih 8°C u veljači do prosječnih 25°C u srpnju i kolovozu (godišnji prosjek iznosi oko 16°C). Naoblaka je malena: u cijeloj godini vedrih dana ima dvostruko više nego oblačnih (151:74). Međjutim, zanimljivo je da gotovo svakog oblačnog dana pada kiša. Glavni kišni maksimum pada u listopad (u ostalim dijelovima Hrvatske to je studeni). Prevladavaju vjetrovi jakosti 1 do 3 bofora (u 70 % slučajeva), s tim da dominira pomicanje zračnih masa od mora prema kopnu. Sunce sja između 2600 i 2700 sati godišnje, a ultraljubičasto zračenje iznosi svega oko 5 % ukupnog zračenja.